Zašto je IT jedina industrija koja nema tržišnu protekciju ljudi koji su završili fakultet?

Ovaj post je djelomično rant, a djelomično actual pitanje, inspiriran čestim pitanjima o budućnosti IT industrije.

Prateći situaciju oko H-1B viza u Americi i načina na koji se sistematski smanjuju plaće te zapošljavaju ljudi koji prvenstveno ne poštuju sami sebe, svoje osobno vrijeme i koji su spremni raditi 80 sati tjedno za manje novca i lošije uvjete, ne mogu ne povući paralelu s dijelom HR IT industrije.

Kratko o mojoj pozadini čisto radi konteksta. Završio FERIT u Osijeku 2020., muku mučio sa ulaskom u industriju (možda skill issue), prvi posao u Barrage-u za 4200kn! Naravno, otkaz sam dao nakon nepunih godinu dana jer sam dobio ponudu startupa iz Engleske. Ponudu koja je u tom trenutku bila jednaka seniorskoj plaći u Barrage-u.

Nastavno na moju pozadinu, uzet ću za primjer Osijek. Osijek se vodi kao jedan od vodećih IT gradova Hrvatske (lol), cijelu svoju priču izgradio je upravo na Hrvatskom h1b visa modelu, samo što ovdje naravno ne postoje VISA-e, ni indijci, nego Marko koji voli "čačkat po kompjuterima" i koji bi bio ODUŠEVLJEN da uđe u IT, pa makar i za plaću manju od prodavača u pekari. Negdje početkom prošlog desetljeća, iz nekog razloga izjava "ne treba ti faks za to" postala je dominantna misao prilikom zapošljavanja. Fraza koja je u najmanju ruku idiotska jer su koristili statističke outliere (Gates/Jobs etc.) kako bi postavili temelj argumenta za zapošljavanje ljudi bez faksa. Takav model zapošljavanja rezultirao je time da svatko tko se dotakao IT-a na neki način, naučio osnove osnova imao je priliku dobiti posao. Naravno, rezultat toga je zasićenje tržišta i urnebesno male plaće za entry level pozicije.

Ja osobno ne vidim razliku između Indijca koji će kucat kod za 50% manju plaću i 20h prekovremenih tjedno i osobe koje je završila 4.g srednje strukovne škole i koja je presretna jer je dobila priliku raditi u IT-u. Ta osoba je spremna prihvatiti mizerne uvjete kako bi izbjegla drugi, možda neugodniji/fizički zahtjevniji posao.

Ako je hrvatsko tržište "globalno", globalno u kontekstu Hrvatske da svatko tko pokaže interes i određeni treshold znanja može ući u njega, koji argument (osim kvalitete koja je diskutabilna) postoji protiv stvarne globalizacije tržišta i outsourcingu svih injženjera van? Naravno, druga strana argumenta je da će tržište napraviti svoje i da će dobar inženjer ostaviti trag i isplivati iz svega toga i pronaći bolji posao nakon određenog vremena. Mišljenja sam da se nikad ne bi trebao naći u situaciji da se bori za pozicije sa cijelom državom, jer to ne postoji gotovo u niti jednoj drugoj struci za koju je potrebno fakultetsko obrazovanje (osim nekih grana ekonomije).

Dakle na poslijetku pitanje iz samog naslova:
Zašto je fakultetski obrazovanim IT-evcima konkurencija cijela država osim iz očitog razloga da im se sistematski srežu plaće jer postoji xy osoba koji su spremni raditi za mizerne plaće kako bi izbjegli neugodnije/fizički zahtjevnije poslove?